Tretman prekida u ispitnoj komori visoke i niske temperature jasno je propisan u GJB 150, koji prekid ispitivanja dijeli na tri situacije, i to: prekid unutar raspona tolerancije, prekid pod uvjetima ispitivanja i prekid pod uvjetima ispitivanja iznad očekivanih. Različite situacije imaju različite metode tretmana.
Za prekid unutar raspona tolerancije, kada uvjeti ispitivanja ne prelaze dopušteni raspon pogreške tijekom prekida, vrijeme prekida treba smatrati dijelom ukupnog vremena ispitivanja; za prekid pod uvjetima ispitivanja, kada su uvjeti ispitivanja u ispitnoj komori visoke i niske temperature niži od donje granice dopuštene pogreške, unaprijed određeni uvjeti ispitivanja trebaju se ponovno postići od točke ispod uvjeta ispitivanja, a ispitivanje treba nastaviti dok se ne završi planirani ciklus ispitivanja; za uzorke s prekomjernim ispitivanjem, ako uvjeti prekomjernog ispitivanja neće izravno utjecati na prekid uvjeta ispitivanja, ako uzorak s ispitivanjem ne prođe sljedeće ispitivanje, rezultat ispitivanja treba smatrati nevažećim.
U stvarnom radu, primjenjujemo metodu ponovnog testiranja nakon što je ispitni uzorak popravljen za prekid testiranja uzrokovan kvarom ispitnog uzorka; za prekid testiranja uzrokovan visokim i niskimispitivanja u komori za ispitivanje temperaturet opreme (kao što je iznenadni nestanak vode, nestanak struje, kvar opreme itd.), ako vrijeme prekida nije jako dugo (unutar 2 sata), obično postupamo prema prekidu uvjeta podispitivanja navedenom u GJB 150. Ako je vrijeme predugo, ispitivanje se mora ponoviti. Razlog za primjenu odredbi za postupanje s prekidom ispitivanja na ovaj način određen je odredbama za temperaturnu stabilnost ispitnog uzorka.
Određivanje trajanja ispitne temperature na visokoj i niskoj temperaturikomora za ispitivanje temperatureTemperaturno ispitivanje često se temelji na postizanju temperaturne stabilnosti ispitnog uzorka na toj temperaturi. Zbog razlika u strukturi proizvoda i materijalima te mogućnostima ispitne opreme, vrijeme potrebno za postizanje temperaturne stabilnosti različitih proizvoda na istoj temperaturi je različito. Kada se površina ispitnog uzorka zagrijava (ili hladi), postupno se prenosi u unutrašnjost ispitnog uzorka. Takav proces provođenja topline je stabilan proces provođenja topline. Postoji vremenski pomak između vremena kada unutarnja temperatura ispitnog uzorka dostigne toplinsku ravnotežu i vremena kada površina ispitnog uzorka dostigne toplinsku ravnotežu. Ovaj vremenski pomak je vrijeme stabilizacije temperature. Minimalno vrijeme potrebno za ispitne uzorke koji ne mogu mjeriti temperaturnu stabilnost je navedeno, odnosno kada temperatura nije u radu i ne može se mjeriti, minimalno vrijeme temperaturne stabilnosti je 3 sata, a kada je temperatura u radu, minimalno vrijeme temperaturne stabilnosti je 2 sata. U stvarnom radu koristimo 2 sata kao vrijeme stabilizacije temperature. Kada ispitni uzorak dostigne temperaturnu stabilnost, ako se temperatura oko ispitnog uzorka naglo promijeni, ispitni uzorak u toplinskoj ravnoteži također će imati vremenski zastoj, odnosno u vrlo kratkom vremenu temperatura unutar ispitnog uzorka neće se previše promijeniti.
Tijekom ispitivanja vlažnosti na visokim i niskim temperaturama, ako dođe do iznenadnog nestanka vode, nestanka struje ili kvara opreme za ispitivanje, prvo trebamo zatvoriti vrata ispitne komore. Jer kada oprema za ispitivanje vlažnosti na visokim i niskim temperaturama naglo prestane raditi, sve dok su vrata komore zatvorena, temperatura vrata ispitne komore neće se dramatično promijeniti. U vrlo kratkom vremenu, temperatura unutar ispitnog uzorka neće se puno promijeniti.
Zatim utvrdite utječe li ovaj prekid na ispitni uzorak. Ako ne utječe na ispitni uzorak iispitna opremamože se nastaviti normalan rad u kratkom vremenu, možemo nastaviti ispitivanje prema metodi rukovanja prekidom nedovoljnih uvjeta ispitivanja specificiranih u GJB 150, osim ako prekid ispitivanja ima određeni utjecaj na ispitni uzorak.
Vrijeme objave: 16. listopada 2024.